Posljedniji je rebiulevvelski dan. Završava se mjesec u kojem je Poslanik, a.s., rođen. Svi, ili gotovo svi znamo da je to bilo 12. ovog mjeseca, 571. godine. U ovoj, u ovom mjesecu posljednoj hutbi, želim nas podsjetiti da je istog dana, ali godine 632. Poslanik preselio na ahiret. Tako je rebiu – l – evvel i mjesec poslanikova rođenja i mjesec njegova preseljenja.
Kada je objavljena sura Nasr, ashabi su se vidno rastužili jer su u njoj prepoznali nagovještaj kraja poslanikove misije. U toj, svima nam poznatoj suri, Uzvišeni kaže: „Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu, i vidiš ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze, ti veličaj Gospodara svog, hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti. On je uvijek pokajanje primao“. (Nasr 1-3) U suri nagovješteno se i desilo, ljudi su u skupinama hrlili vjeri u jednoga Boga i željeli živjeti u okvirima propisa koje Poslanik donese i živješe, jer oni, ti propisi, garantuju čovjeku sretan dunjalučki i u vječnosti život u beskrajnom džennetskom užitku.
Ono što smo u mevludskom mjesecu slušali o Poslaniku, njegovom životu, misiji i porukama trebalo bi uticati na nas i radi našeg dobra potstaknuti nas na promjenu, na odlučnije slijeđenje onog koji je uzor, USVETUN HASENETUN, neprevaziđen i neograničen. Kome je Poslanik uzor? Ovo je pitanje važno. Uzvišeni kaže da je on, s.a.w.s., uzor svima koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan i mnogo se Allaha sjećaju. To vjerovanje u Stvoritelja i konačni pravedni sud treba nas opredijeliti da ono što je Poslanik donio čujemo i živimo i tako pokažemo da Poslanika kao uzora doživljavamo.
U hadisi kudsijji Muhammed, a.s., od svjetova Gospodara prenosi: „Robe moje, kad god Mi dođeš, prihvatit ću te, bilo da dođeš po noći ili po danu, prihvatit ću te. Ako se ti Meni približiš jedan pedalj, Ja ću se tebi približiti za jedan aršin, a ako se ti Meni približiš za jedan aršin, Ja ću se tebi približiti raširenih ruku. Ako ti Meni dođeš polahko, Ja ću tebi doći žureći. Sretneš li Me ne pripisujući Mi druga, a s grijesima veliki kao Zemlja, darovaću ti oprost veličine Zemlje. A ako tvoji grijesi budu veliki kao nebesa, i budeš Me zamolio za oprost, Ja ću ti oprostiti. Ima li onda iko ko je plemenitiji i milostiviji od Mene? Moji robovi bore se protiv Mene čineći velike grijehe, a Ja im pružam utočište. Stvorio sam ih, a oni se drugima klanjaju, opskrbljujem ih, a oni se zahvaljuju svima, osim Meni. Na Moje dobro zlim uzvraćaju. Iako sam neovisan o njima, ukazujem im ljubav obasipajući ih blagodatima, a oni izazivaju Moju srdžbu svojom nepokornošću. Ja sam njima najpotrebniji, a oni Meni ne trebaju. Ako neko želi da Mi se približi, prihvatit ću ga, a ako od Mene glavu okrene, zvat ću ga. Ko ostavi neki grijeh u Moje ime, višestruko ću ga nagraditi, a ko bude želio Moje zadovoljstvo, ja ću željeti ono što on želi“. (Medaridžu – salikin)
Sura Nasr završava ajetom: „On je uvijek pokajanje primao“. Vrata tevbi, iskrenoj tevbi, su uvijek otvorena. Istina je da nismo svi jednako sposobni, niti smo svi jednako odlučni, ali jesmo svi u mogućnosti makar jedan pedalj, makar jedan korak približiti se Stvoritelju, i sebe, ako ništa drugo, korigovati, popraviti, promijeniti, na način da makar jedan grijeh, makar jedan sitni grijeh iz svoje svakodnevnice iz svoga života odstranimo. Vidite braćo, koliku količinu dobrote Milostivi prosipa pred nas i vidite koliku količinu nade nam naš Poslanik ostavlja. Ne postoji niko, baš niko, bez obzira koliko u griješenju ogrezao, a da je bez nade u spas, u oprost. Jednako tako ne postoji niko ko ne zna da nije sam sebe stvorio, i da nije sposoban sam sebi ništa dati. Poslanik prenosi od Allaha, dž.š: „Ja sam vas o ljudi, stvorio, a vi se drugima klanjate, opskrbljujem vas, a vi se drugima zahvaljujete“.
Nakon tevbe, jasne spoznaje da to što radimo – griješimo, nije dobro, trebala bi uslijediti promjena, a ona znači svjesnost da nas je On stvorio i da je jedini dostojan da Mu robujemo i da nas On opskrbljuje i da je jedini hvale i zahvale dostojan. Rebiu – l – evvel je bio sreća za čovječanstvo. Rođenje Poslanikovo pjesnik je opisao stihom: „Sve stvoreno učini se veselo, briga ode život dođe na novo.“ Rebiu – l – evvel može donjeti sreću u život svakog od nas na način da se grijeha oslobodimo i život drugačiji, sretniji započnemo. Da se osolobodimo brige i ispunimo radošću. Grijeh je briga, a dobročinstvo radost.
Uzvišeni Bože, osnaži nas da se tevbom grijehu suprostavimo.
05.11.2021.
Izet ef. Čamdžić
