Od Enesa ibn Malika, r.a., se prenosi da je Poslanik rekao:“ Džibril mi je došao učeći ajet:’ Na Dan kada Zemlja bude zamijenjena drugom Zemljom, a i Nebesa, i kad svi izađu pred Allaha Jedinog i Svemoćnog. (Ibrahim 48).’ Poslanik je upitao:’ Džibrile, kakvi će ljudi biti na Kijametskom danu’? Džibril odgovori:’ Biti će na bijeloj zemlji na kojoj se nikad nije počinio nijedan grijeh. Kada se ukaže Džehennem, meleki će pohrliti Allahovom prijestolju, i svaki će od njih govoriti:’ Gospodaru ne molim Te ni za koga osim za sebe’. Brda će biti kao raščešljana vuna. Poslanik upita Džibrila:’ Kako će ta brda izgledati?’ ‘Raščešljanoj vuni će sličiti, pripremljenoj za pređu, brda i planine će se topiti od straha pred Džehennemom. Sedamdeset hiljada meleka će pokušati zauzdati Džehennem, ali neće uspjeti, a potom će mu Allah, dž.š., reći:’ Džehenneme, pričaj!’ Džehennem će reći:’ Nema boga osim Allaha, tako mi Tvoje veličine i moći, danas ću se svetiti onima koji su se koristili Tvojim blagodatima, a robovali drugom. Moći će preko mene preći (Sirat ćuprijom) samo onaj ko ima dozvolu za to.’ Poslanik upita:’ A šta je dozvola da se preko njega pređe?’ Džibril odgovori:’ Raduj se Muhammede, tvoj ummet će imati dozvolu za prelazak. Znaj, svako ko posvjedoči da nema boga osim Allaha, ima dozvolu za prelazak preko džehennemskog mosta.’ Poslanik reče:’ Hvala Allahu koji je mom ummetu darovao šehadet.“ (Tenbihu – l – gafilin)
Atta bin Ebi Rebbah, r.a., kaže:“ Pitao sam Ibn Abbasa, r.a., o značenju ajeta:’ Koji oprašta grijehe i prima pokajanje i koji strahovito kažnjava.’ (Mumin 3) Ibn Abbas, r.a., reče:’ Prašata grijehe onome ko svjedoči La ilahe illellah, prima pokajanje onome ko svjedoči La ilahe illellah, i strahovito kažnjava onoga koji ne svjedoči La ilahe illellah.“ (Tenbihu – l – gafilin)
Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik upitan:“ Ima li Džennet cijenu?“ Poslanik je rekao:“ Ima, to je svjedočenje La ilahe illellah“, a Ebu Hurejre veli:“ Pitao sam Poslanika, koji su ljudi najbliži tvom šef'atu? Rekao mi je:“ Oni koji svjedoče La ilahe illellah čista i predana srca.“ (Tenbihu – l – gafilin)
La ilahe illellah, koje jest ključ Dženneta, garant našeg prelaska preko mosta džehennemskog i put do šef'ata poslanikovog, je ono koje se svjedoči MUHLISAN – iskreno, a Poslanik je za potvrdu njegove iskrenosti označio sposobnost da nas ono od grijeha odvarati.
Ibn Abbas, r.a., nam kazuje:“ Džibril je došao Poslaniku i rekao:’ Muhammede, Allah ti šalje selam i pita te, zašto si tužan i potišten?“ Poslanik reče:’ Džibirile, obuzet sam mislima, duboko sam zabrinut, šta čeka moj ummet na Danu konačnoga suda?’ Džibril upita:’ Da li razmišljaš o onima koji svjedoče La ilahe illellah iskreno ili o onima koji to ne čine iskreno?’ On s.a.w.s., reče:’ Razmišljam o onima koji šehadet iskreno svjedoče.’ Džibril je Poslanika uzeo za ruku i poveo do mezarja Benu Seleme. Tu je Džibril krilom svojim udario po mezaru jednom i rekao:’ Ustani Allahovom voljom!’ Čovjek je ustao, lice mu bijaše nurli – svjetlo, izgovarao je šehadet. Džibril reče tom čovjeku:’ Vrati se.’ I on se u mezar vrati. Potom je Džibril udario krilom svojim po drugom mezaru i naredio:’ Ustani po Allahovoj odredbi!’ Kada je čovjek ustao imao je potamnjelo lice i govorio je:’ Teško meni.’ Džibril mu naredi da se vrati u mezar, a zatim Poslaniku reče:’ Ovako će biti proživljavani ljudi na Kijametskom danu, biti će proživljavani onako kako su umirali.“ (Tenbihu – l – gafilin)
Onome sljedbeniku Poslanikovom koji La ilahe illellah svjedoči iskreno, život je ispunjen vjerom i u neprekidnoj je pokornosti Stvoritelju, svjestan Njegove veličine i sveprisutnosti. Ulema naša, iskrenog vjernika opisuje kao onoga koji svaki posao započinje s bismilom, a nikad ne prilazi poslu, niti djelu ispred kojeg se bismila ne može proučiti. Onaj ko šehadet iskreno svjedoči, on poslije svakog posla i djela Allahu zahvaljuje jer zna da se ništa bez Božije volje i pomoći ne može dogoditi. Takav poslije svakog pokuđenog djela, grijeha, traži oprost jer zna da je to jedini način da bezbijedno preko džehennemskog mosta pređe i da mu La ilahe illellah otključa vrata džennetska. Takav svakom planu i namjeri svojoj svakoj doda riječi, ako Bog da, jer zna, Bog ga je tako naučio, da ni za šta ne treba reći da će biti urađeno sutra, osim, ako to Allah bude htio. Kada vjernik koji šehadet svjedoči iskreno, doživi iskušenje, gubitak u porodici ili familiji, on želeći kuću zahvalnosti u Džennetu, sasvim smireno govori:“ Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo“.
Draga braćo, upitati se moramo, da li je naše La ilahe illellah formalno, od predaka naslijeđeno, ili je iskreno, čvrsto, vlastitim promišljanjem i ubijeđenjem osvojeno? Kako to znati?
Evo odgovor. Nasr bin Muhamed es – Semerkandi pojašnjava:“ Ljudi su u stvarima vjere, ubijeđenja, podijeljeni u dvije skupine. Postoje oni kojima je iman darovan, i oni kojima je pozajmljen. Znak za raspoznavanje ovih ljudi je u tome, da onaj kome je iman darovan, on mu je u srcu čvrsto, spriječava ga od grijeha i podstiče ga na dobro. A onaj kome je pozajmljen, ko ga samo formalno od predaka svojih preuzeo je, njega, njegovo La ilahe illellah ne udaljava od grijeha, ne podstiče ga na dobročinstvo, jer njegovo vjerovanje nije produkt njegovog ubijeđenja, a ne može ni slobodno raspolagati s onim što mu je pozajmljeno.“
La ilahe illellah jest ključ od Dženneta, ali da bi otključao vrata džennetska, taj ključ mora imati zubce, to mora biti izbrušen ključ. Ti zubci ključa su, čisto i iskreno srce, dobročinstvo, ključ koji će nas u Vječnosti iza sigurnih vrata smjestiti, ovdje pred nama vrata grijeha zaključava.
Uzvišeni Bože, pomozi nam da vjeru istinski osvojimo i šehadet čvrsto u srce usadimo kako bi djelima svjedočili njegovo prisustvo u nama i kako bi bili u onoj skupini čija će lica pri proživljenju biti nurli. Amin.
