Haris el – Hamedani je rekao: „Ušao sam, sam u mesdžid i vidio neke ljude kako žustro raspravljaju o nekim pitanjima, pa sam otišao Aliji, r. a., i rekao:’ Zar ne vidiš da neki ljudi raspravljaju u mesdžidu?’ On mi odvrati:’ Zar to rade?’ Rekoh:'Rade.’ Na to Alija, r.a., reče:’ Čuo sam Poslanika da je rekao:’ Biti će veliki ispit i kušnja.’ Upitao sam:’ Koji je izlaz?’ ‘Allahova knjiga.’ Odgovorio je. ‘U njoj su nagovještaji onoga što slijedi, vijest o onome što je prošlo, te sud o onome što se među vama zbiva. On je precizan, nije zbrkan, pa mu se mora tako i pristupiti. Ko ga napusti u Allahovu srdžbu upada. Ko traži uputu u nečemu drugom Allah ga u zabludu vodi. On je čvrsto Allahovo uže, mudra opomena i Pravi put. Ne mogu mu nauditi zli jezici, niti ga se mogu nasititi naučnici, niti on gubi snagu u mnoštvu prigovora, niti se kur'ansko čudo i divljenje mu mogu iscrpiti. On je takav, da ni džinnima kad su ga čuli nije preostalo ništa drugo nego da kažu:’ Čuli smo zadivljujući i očaravajući govor.’ On je takav, da ko govori Kur'anom, istinu govori, ko po njemu sudi, pravdu dijeli, ko po njemu radi, bit će nagrađen, a ko bude pozivao njemu, upućuje na Pravi put“. (Tirmizi)           

U posljednjoj smo ramazanskoj trećini. U njoj je lejletul -l- kadr, noć neizmjerne blagodati u kojoj čovjeku, čovječanstvu, poče objava silaziti. „Mi smo ga objavili u noći kadr“ (Kadr 1),  a ta noć kadr je kao hiljadu mjeseci vrijedna zbog onoga što se u njoj desi, a u njoj na zemlji najbliže nebo, bijaše spušten, a odatle naredne dvadest i tri godine dostavljan čovjeku, Kur'an. U njoj je počela dolaziti neiscrpna riječ Božija koja se čita, koja je svakog dana, generaciji svakoj, svježa i nova, jer kada bi sva mora bila tinta, a sva stabla na zemlji pisaljke, ne bi riječ Božiju iscrpili, a i kako bi kada je sveobuhvatna – TIBJANEN LI KULI ŠEJ IN.           

Toj knjizi je ime Kur'an, a riječ Kur'an znači čitanje, pa i ovo značenje kazuje da je trajanje kur'anske poruke, beskrajno. A Uzvišeni je u Kur'anu, Kur'an i drugim imenima nazvao. Rekao nam je da je on NUR – SVJETLO, svjetlo koje osvjetljava puteve ljudskom rodu. Svaki drugi put osim onog, svjetlom kur'anskim, osvjetljenim je stranputica, je hod u nesreću i gubitak. Zašto li je Uzvišeni rekao da je kaderska noć vrijednija od hiljadu mjeseci u kojima je nema? Sigurno zbog vrijednosti onog što nam u njoj poče dolaziti. Ne postiže se njena vrijednost samo ibadeteći u njoj, samo klanjajući, ne znam koliko rekata, nafile, a ne pojačati svjetlo na putu kojim hodiš, a to svjetlo se snaži tako što ti lijepim ponašanjem svijetliš drugima, svijetliš riječju Božijom, krasiš se iskrenošću, poštenjem, poniznošću…, ahlakom lijepim.

Knjiga koja u kaderskoj noći prema nama poče teći je BURHAN I BEJJAN, ona je jasan dokaz i neoboriv argument, ona nam jasno kazuje i beskompromisno argumentuje da je samo jedan put pravi, onaj na koji Svevišnjeg molimo da nas uputi kad svakodnevno učimo Ihdine-ssirata-l-mustekim. Krenuti Pravim putem znači sebi, i ne samo sebi, veliko dobro učiniti i iza sebe dubok trag ostaviti. Neoboriv i jasan dokaz u historiji je da dok su naši prethodnici išli stazom istine i Bogu predani bili, stoljećima su nosioci civilizacijskih procesa bili. Zašto li je Uzvišeni rekao da je noć kadr vrijednija od hiljadu mjeseci u kojima je nema? Bez sumnje zbog vrijednosti onoga što je čovjeku i svijetovima u njoj počelo dolaziti. Koliko vrijedi, ma znamo da neprocijenjivo vrijedi, kada nam neko kaže gdje je sreća i gdje spas. Eto, to nam je Uzvišeni u toj noći kaderskoj rekao, pa to u njoj i tražimo, a to se ne traži i ne postiže samo sa nekoliko rekata nafile i s dovom već tako što ćemo ponovno Kur'an  čitati, njegove poruke razumjeti, prihvatiti ih i na svjetsku pozornicu se vratiti, a tamo na tu pozornici se mogu ispeti samo izvrsni, sposobni, oni koji imaju šta ponuditi svijetu. 

Knjiga koja u kaderskoj noći prema nama poteče je HUDA – UPUTA, je ZIKR – OPOMENA. Dođemo na ovaj svijet i ništa ne znamo, a sluh i vid imamo, na koju stranu da krenemo, pred izazovima zbunjeno stojimo i onda nam neko kaže, ovim putem ka sreći hodi, ovim putem spasu koračaj, a taj neko ko nam to govori je Stvoritelj naš, a to što govori je u Knjizi koja u kaderskoj, od hiljadu mjeseci vrijednijoj, noći nam poče dolaziti. A ako na tom putu kojim nas HUDA, vodi, posrenemo, zaboravimo, budemo na tren obmanuti, ta Knjiga je i ZIKR, opomena, a opomena koristi vjernicima. Zašto li je ta noć kaderska od hiljadu mjeseci u kojima je nema vrijednija? Ima nas koji ćemo u toj noći ibadeti skrušeno, nafile klanjati, tiho zikr činiti, a opet grijehu, poroku, smutnji biti sutra skolni. Nećemo postići nagradu te noći, tih hiljadu mjeseci, samim skrušenim ibadetom. Ta noć nam dolazi da u njoj razmislimo, duboko razmislimo o sebi i sebe upitamo, slijedimo li Uputu i čujemo li Opomenu.           

Ta knjiga koja u kaderskoj noći nam poče dolaziti je FURKAN – ONA RASTAVLJA ISTINU OD LAŽI. Bog Uzvišeni kaže da je s njom, s tom Knjigom došla istina, a nestala laž i da laž uistinu pred njom nestaje. Pred snagom riječi Božije nestalo je idolopoklonstvo, nestalo je razdora i sukoba među plemenima. Ta je riječ Božija, a ništa drugo ne bi moglo, ujedinila ljude širom svijeta i načinila jedinstvenu zajednicu – ummet. Taj ummet danas broji  skoro dvije milijarde ljudi, ali nažalost pogrešno misli da se vrijednost kaderske noći postiže ibadeteći u njoj samo i učenjem dova kojima molimo da nas Allah pomogne protiv neprijatelja. Ibadeti nam nisu riješili ni jemenski, ni sirijski, ni, ni, ni, sukob, zato  treba u noći kaderskoj shvatati, a razmišljanje u njoj je ibadet isto, i razmisliti šta bi bilo da smo složni, da smo oko zajedničkih vrijednosti okupljeni, sigurno ne bismo bili tako lahak plijen nikome, bili bi smo primjer sretnog i stabilnog društva. U ovoj noći kaderskoj došao nam je Furkan, da nam kaže šta je laž, a šta je istina, a kaže nam da nije istina da vi, o ummete, u drugome možete imati zaštitinika. Kaže nam, o ummete, sami sebi ste dovoljna zaštita, ako ono što je u kaderskoj noći došlo, živite.           

Kur'an je RAHMET, on je ŠIFA – LIJEK. On liječi pojedinca, liječi društvo od svake bolesti, svake iskrivljenosti. Da bi se čovjek izliječio, da bi društvo ozdravilo, da bi ummet osnažio, mora uzeti lijek. Mora ga uzeti po uputi Liječnika. Uzvišeni nam kaže: „A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegova“ (Kijameh 18), jer: „Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu i vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada velika“. (Isra 9) Za dobro djelo dolazi nagrada, bez tih djela, bez življenja vjere, koliko god nafila u kaderskoj noći klanjali, nećemo postići željeni cilj, a cilj nam je dostojanstvno i sreća ovdje i rahmet Božiji i spas na ahiretu.

Uzvišeni Bože, pomozi nas. Amin.

22.04.2022

Izet-ef. Čamdžić

Prethodni članakZekat I sadekatu-l-fitr
Naredni članakRamazanski kviz “U okrilju Kur'ana”